Besplatna registracija

Gianfranco Pribetić: Prije dolaska u Nexe, želim medalju s Hrvatskom

Kategorija: Ostalo

IZVOR: www.istriaterramagica.eu

 

Bio sam ugodno iznenađen kad sam saznao

da sam izabran za najboljeg obrambenog

igrača kadetskog Eura. Bez suigrača to ne bi

bilo moguće, tako da moja nagrada nije samo moja,

nego cijele momčadi – rekao je mladi pivot

 

Mlada nada istarskog rukometa, Gianfranco „Gianni“ Pribetić, oduševljava iz utakmice u utakmicu. Jedan je od vođa kadetske reprezentacije Hrvatske te polako kuca na vrata seniorske momčadi. Rijetko koji 19-godišnjak ima više seniorskog iskustva od Giannija koji je u prošloj sezoni bio jedan od najzapaženijih kotačića igre RK Poreč u Premijer Ligi te je zbog toga, sasvim zasluženo, ostvario transfer u Nexe, čije će boje braniti od naredne sezone. U Našicama ga svi željno iščekuju znajući kakvog je potencijala ovaj mladić koji će dodatno poboljšati sliku budućnosti momčadi Hrvoja Horvata. Robusni pivot je u intervjuu progovorio o razlozima bavljenja rukometom, dosadašnjim igrama u mlađim uzrastima reprezentacije, nadolazećem Svjetskom kadetskom prvenstvu i o još mnogočemu.

Zanimljivo, prvo si počeo trenirati nogomet. U kojem si trenutku odlučio započeti s rukometom?

– Kao dijete sam u vrtiću imao viška energije pa su me roditelji upisali u nogomet, a zatim kad sam došao u osnovnu školu zbog jednog svog prijatelja počeo sam trenirati rukomet. U to vrijeme (3. razred osnovne škole) bavio sam se s oba sporta paralelno, ali ubrzo sam odustao od nogometa upravo zbog tog svog prijatelja.

 

Dok si trenirao nogomet volio si braniti. Zbog čega si završio na poziciji pivota u rukometu?

– Kako je sad, tako i kad sam bio manji imao sam nešto više kilograma, a kako to obično bude u nogometu, onaj najjači uvijek ide na gol. U rukometu je situacija nešto malo drugačija. Onaj tko je najjači često završi na pivotu, makar to i nije pravilo, ali eto, kod mene je bilo tako.

 

Vrlo brzo si se prilagodio novom sportu te uz fizičke predispozicije, pokazao si i zavidnu količinu talenta. Jesi li ikad mogao pomisliti da ćeš dogurati do reprezentacije?

– Iskreno, nisam. Počeo sam trenirati rukomet kako bih smršavio, nisam imao neke velike ambicije da postanem odličan rukometaš, sve se događalo postepeno. Trenutno sam član kadetske reprezentacije i naravno da je velika čast predstavljati Hrvatsku, kako u bilo kojem sportu, tako i u rukometu.

 

NAGRADA ZA NAJBOLJEG OBRAMBENOG NA EURU POTICAJ ZA DALJNJI RAD

 

Prošle godine je stiglo najveće priznanje dosadašnjeg dijela karijere, nagrada za najboljeg obrambenog igrača Europskog kadetskog prvenstva koje se održalo u Hrvatskoj. Jesi li se iznenadio dobivenom nagradom?

– Moram reći kako je nisam očekivao, bio sam ugodno iznenađen. Bez suigrača to nikako ne bi bilo moguće, tako da moja nagrada i nije samo moja, nego je uspjeh cijele momčadi. Bilo mi je jako drago kad sam saznao kako su mene izabrali za najboljeg obrambenog igrača te mi je nagrada dala poticaj za daljnji rad.

IZVOR: HRS / Jozo Čabraja

Gianfranco Pribetić s nagradom za najboljeg obrambenog igrača Eura U-18 

 

Ti si imao razloga za zadovoljstvo, ali ne i ostatak momčadi. Do polufinala ste igrali odlično, imali samo poraz od Danske, a onda su u samoj završnici prvenstva uslijedila dva poraza i izgubljena je medalja. Što je uzrokovalo tome?

– Ne bih rekao da se u zadnje dvije utakmice na Euru spustila naša razina igre. Kad se bolje pogleda, obje utakmice su se lomile u zadnjih pet minuta. U tim ključnim trenucima nismo mi igrali loše, nego smatram kako su i Islanđani u polufinalu, i Danci u borbi za 3. mjesto podigli ritam te zasluženo pobijedili. Na kraju svega, mogli smo si pogledati u oči i reći da smo dali sve od sebe te nemamo za čime žaliti.

 

Odbrojavaju se posljednji dani do početka Svjetskog kadetskog prvenstva koje će se održati u Sjevernoj Makedoniji. Kakva su očekivanja, s obzirom da skupina vrvi neugodnim protivnicima poput Španjolske, Slovenije i Norveške, a u osmini finala prijete Francuzi, pa čak i aktualni europski prvaci Šveđani?

– Nećemo skrivati kako su očekivanja velika, kao i uvijek. Sve je na nama, primarni zadatak je proći skupinu, a medalja je velika želja. U nokaut fazi križamo se sa skupinom B, gdje je moguće da naletimo na Šveđane koje pod svaku cijenu želimo izbjeći. Opet kažem, sve ovisi o nama i nadam se da ćemo na Svjetsko prvenstvo doći u što boljoj formi i što spremniji.

 

Od ove godine kadetska reprezentacija ima novog izbornika, Sinišu Markotu, člana legendarne momčadi Metković Jamba koja je osvojila EHF Cup 2000. godine. Koji su tvoji dojmovi o izborniku?

– Od početka ove godine nas vodi Siniša Markota, koji je preuzeo ulogu izbornika od Borisa Lisice, a dojmovi o novom izborniku su vrlo pozitivni, kako o njemu, tako i o cijelom stožeru. Mogu reći kako su jako korektni, lijepo je raditi s njima, nauče se mnoge korisne stvari i veliko je zadovoljstvo biti zajedno s takvim stručnjacima.

 

MOJI ISTRIJANI ĆE MI OLAKŠATI PRILAGODBU

 

Sada malo o klupskoj karijeri. Od naredne sezone si član RK Nexe iz Našica. Nije lako zamijeniti Istru za Slavoniju, more za ravnicu. Hoćeš li se moći prilagoditi na novo podneblje?

– Pa nije važno hoću li moći, nego ću se jednostavno morati prilagoditi. Naravno kako će na početku biti teško. Prvi put ću živjeti daleko od kuće, ali imam vremena prilagoditi se s obzirom da sam potpisao ugovor na četiri godine. Naučen sam na more, rivu i sunce, a sada će me dočekati kopno, ali sve u svemu, nadam se brzoj prilagodbi jer je to zadatak svakog profesionalnog sportaša.

 

Na sreću za tebe, nisi jedini iz Istre u Našicama, suigrači će ti biti i Marko Buvinić, koji je igrao za Umag, te Moreno Car, s kojim si dijelio svlačionicu u Poreču. Hoće li ti to olakšati „novi život“?

– Naravno da hoće. Uz spomenute igrače, naredne sezone član Nexea bit će i moj prijatelj iz reprezentacije, Fran Mileta, koji je iz Labina. Drago mi je da su moji Istrijani u Našicama, tako da će mi zasigurno uvelike pomoći u prilagodbi na novu okolinu.

 

Sigurno ti je poznata informacija kako je Vedran Zrnić, legenda hrvatskog rukometa, nedavno završio igračku karijeru, ali će ostati u klubu na jednoj od funkcija. Koliko će ti značiti prisustvo takvog velikana?

– On je, uistinu, legenda, kako hrvatskog rukometa, tako i svjetskog. Sigurno će mi biti velika čast što će biti u klubu. Uz njega i njegovo iskustvo svi ćemo moći naučiti puno toga novoga, a pogotovo mi mladi kojih ima podosta u momčadi. Nama će trebati pokazati ispravan put prema igračkom razvijanju i stasanju.

 

NADAM SE DA ĆE JEDNOG DANA DOĆI POZIV ZA A REPREZENTACIJU

 

Osim odlaska Vedrana Zrnića, igrača koji je obilježio hrvatsku rukometnu scenu, odjeknula je vijest kako u PPD Zagreb odlazi Marin Šipić, mladić koji bi tek trebao ostaviti traga. Smatraš li da ćeš odlaskom perspektivnog pivota, koji bi ti bio konkurencija da je ostao u Nexeu, dobiti značajnu minutažu u narednoj sezoni?

– Sa 19 godina ne smijem previše razmišljati o minutaži. Meni je najvažnije razvijati se u pravom smjeru, raditi i truditi se te će se boravak na terenu povećavati. Naravno da je važno da igram, samo uz treniranje ne mogu se ostvariti zadani ciljevi, ali ne zamaram se uopće minutažom.

 

Potpisao si ugovor na četiri godine. Vidiš li se negdje drugdje prije isteka ugovora?

– Uvijek postoje nekakve potajne želje. Volio bih da mi Nexe bude odskočna daska za dalje, da svaki sljedeći klub u kojem ću igrati bude bolji od prethodnog. Ne zamaram se previše time, nije mi važno kada će se to dogoditi. Važno mi je samo da sve ide svojim prirodnim putem.

 

U mlađim uzrastima reprezentacije radiš velike stvari, smatraš li da možeš istim tempom nastaviti i u seniorskoj reprezentaciji?

– Biti dio seniorske reprezentacije je san za svakog rukometaša, tako i za mene. Nadam se da će jednog dana doći poziv, za to treba puno raditi, treba mnogo odricanja, puštanja krvi i suza. Velika je želja zaigrati za A momčad, ali samo neka je zdravlja i sreće.

Na klupi s Perom Metličićem

Luka Petković